Dogovorom lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Milorada Dodika, i Socijaldemokratske partije BiH, Zlatka Lagumdžije, 31. oktobra 2012. godine, u bosanskohercegovačko političkom govoru aktualizirao se pojam zatvorene izborne liste. U obrazloženju uvrštavanja izmjena Izbornog zakona u politički sporazum navodi se uspostavljanje veće ravnopravnosti spolova u legislativnim tijelima. U ovom radu, analizirajući rezultate izbora za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH na Općim izborima 2010. godine, iznosimo argumente protiv zatvorenih izbornih lista kao mjere za uspostavljanje veće ravnopravnosti spolova u legislativnim tijelima.

U teoriji ženske političke participacije faktori koji utiču na ulazak žena u parlamente se dijele na tri grupe: politički, socioekonomski i sociokulturni. U političke, osim izbornog sistema, kao faktori ulaze stranački sistemi, percepcija politike kao „muškog kluba“, (ne)saradnja s ostalim društvenim grupama i pravo glasa za žene. Socioekonomski faktori su obrazovanje žena, (ne)zaposlenost žena, nivo ekonomskog razvoja države, veličina i snaga ženskog pokreta, nivo siromaštva žena, te dvostruko opterećenje žena. Dok u sociokulturne faktore spadaju tip političke kulture države, religija, rodna diskriminacija, nedstatak samopouzdanja žena.[1]

Zatvorena lista predstavlja „oblik liste koji omogućuje biraču da u izborima glasa samo za listu i kandidate jedne stranke“. Zatvorene liste dijelimo na zatvorene blokirane i zatvorene neblokirane liste. U Bosni i Hercegovini trenutno se koriste zatvorene neblokirane liste, odnosno lista koja „dopušta biraču da glasa za različite kandidate unutar jedne stranačke liste“, dok blokirana zatvorena lista „dopušta biraču da glasa samo za listu jedne stranke u cjelini u obliku u kojemu ju je predprogramiralo i predstrukturiralo stranačko vodstvo“.[2] Blokirane zatvorene liste dopuštaju stranačkom rukovodstvu da formiranjem lista uvažava različite kvote (na osnovu spola, starosti, etnije, obrazovanja, itd.) bile one zakonski obavezujuće ili ne. Na taj način se, u teoriji, osigurava prisustvo raznih kategorija u izabranim tijelima, ali u isto vrijeme stvara se ovisnost kandidata prema stranci.

Bosansko-hercegovačko iskustvo sa trenutnim zatvorenim neblokiranim listama se pokazalo djelomično uspješnim. Pored negativnih ishoda po pitanju zastupljenosti žena u legislativnim tijelima postoje pozitivni primjeri gdje su birači pokazali preferenciju za kandidate koji su se nalazili na nižim pozicijama na listama kandidata. Članom 4.19 Izbornog zakona utvrđen je sistem kvota za liste kandidata[3], te je predvidiđena sankcija u slučaju nepoštivanja pravila. Cilj je veća vidljivost kandidatkinja, te najmanja zastupljenost od 33% na kandidatskim listama.

Na Općim izborima 2010. godine 12 stranka je osvojilo najmanje jedno od 30 direktnih mandata, 22 mandata su dobili nosioci lista, u pet slučajeva je došlo do izbora kandidata sa nižih pozicija na listama koji su preferencijalnim glasom osvojili mandat kao drugoplasirani, dok je samo u jednom slučaju kandidatkinja preferencijalnim glasom osvojila mandat kao prva na listi svoje stranke.[4]

U Zastupničkom domu PSBiH, zbog malog broja direktnih mandata i broja izbornih jedinica (8)[5],  samo rijetke stranke mogu osvojiti više od jednog mandata iz jedne izborne jedinice[6]. Kompenzacijske liste, prema kojima se dodjeljuje preostalih 12 mandata u Zastupničkom domu PSBiH, predstavljaju listu kandidata koji se nalaze na redovnim kandidatskim listama te se dodjeljuju od vrha liste izuzimajući kandidate koji su osvojili direktni mandat. Odnosno, nije bitan izborni rezultat kandidata, nego ukupni rezultat stranke.

Jedan od uzroka slabe zastupljenosti žena u Zastupničkom domu PSBiH (16,7% (2002.), 9.5% (2006.), 19% (2010.) izabranih zastupnica)[7], je zanemarivanje rasporeda na kandidatskim listama od strane birača, što se može povezati i sa slabom zastupljenošću kandidatkinja u medijima tokom predizborne kampanje[8]. Upravo ovo pokazuje da je potrebno da se utiče na ostale faktore u cilju veće participacije žena u Zastupničkom domu PSBiH.

Zbog malog broja direktnih mandata možemo zaključiti da bi u ovom slučaju blokirane zatvorene liste doprinjele više ovisnosti kandidata prema stranci, nego osiguravanju prisustva žena u Zastupničkom domu PSBiH. „Sporazum koji uvodi zatvorene izborne liste umjesto otvorenih je eklatantan napor stranačkih čelnika da otmu i to malo prilike za birače da izaberu svog kandidata umjesto samim strankama.“[9]

Literatura

Šinko, Marjeta. “Žene u parlamentima – globalna perspektiva”. Politička misao, Vol. XLIV, br. 2 (2007.)

BUKA intervju. „Florian Bieber: Sporazum Dodik-Lagumdžija je problematičan za demokratiju uopšte“. Buka. http://www.6yka.com/novost/30671/florian-bieber-sporazum-dodik-lagumdzija-je-problematican-za-demokratiju-uopste (pristupljeno 21.11.2012.)

Državno izborno povjerenstvo. Izborna enciklopedija,

http://www.izbori.hr/izbori/ip.nsf/WPDS/4BCA933FC817D459C125742700396406?open&1 (pristupljeno 21.11.2012.)

http://www.izbori.ba/Finalni2010/Finalni/ParlamentBIH/Nivo.aspx (pristupljeno 21.11.2012.)

http://www.izbori.ba/Finalni2010/Finalni/ParlamentBIH/NivoKandidate.aspx (pristupljeno 21.11.2012.)

Agencija za ravnopravnost spolova BiH. Političarke u medijima tokom predizborne kampanje 2010: Slika koje nema. Sarajevo: 2010

Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Opći izbori 2010. Sarajevo: 2011

Bosna i Hercegovina. Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Sarajevo:„Službeni glasnik BiH”  br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 7/08 i 32/10